Neriješena izgleda baš dobro, lijepi balans i prolazi, samo tri troslova u sredini, kad pogledam riješenu mrežu vidim ne baš poznata imena i prezimena (OK, nisam ja neki znalac...), kad pogledam opise vidim da ih je nekoliko iz sporta... Grosjean-a znam jer pratim F1, nemoguće je zaboraviti prenos uživo kad on, nevidljiv za sve, provede vjećnost od 28 sekundi u bolidu koji se pretvorio u veliku buktinju i onda izađe kao da dolazi s onog svijeta... Nazad na bušmana - kratice i još nekoliko težih pojmova su lako vidljive mane, na drugom tasu su lijepi pojmovi, sintagme... Autor je očito krenuo standardnim redom, bjelina gore lijevo pa znalački završio prema dolje desno, bijelo i povezano, ne treba ni pomisliti da je bilo lako...
Slažem se da je kratica previše. Pri kraju sam dolje desno uvalio još dvije zbog riješivosti. Nigdje nisam pročitao da su množine problem (možda na natjecanjima) ali ARAPI, ITALI, ALGE i SVRAKE su enciklopedijske odrednice..., a i koji ono nogometni klub zovu SVRAKE. Sjećam se kako mi je na SOZAH-u u Belom Manastiru Nedjeljko Nedić umanjio ocjenu jer sam imao pojam PTICE (!?)
Newcastle crno-bijeli su Svrake, eto dobre ideje za tematsku... To sa množinama je lov na miševe dok slonovi razmiču police u staklarskoj radnji. Meni su množine (kao i glagoli, povratni glagoli, etnici, deminutivi, augmentativi, lalala naslovi pjesama i sl) značajna mana samo ako su grupirani (počesto u donjem i desnom dijelu četrvrtastih bjelina) jer ih je autor zloupotrebio kako bi razvukao AxB, razvlačeći mozak uredniku, opisivaču i rješavaču. Ako nam valja presuditi između dvije podjednake križaljke na tasove ćemo bacati i te grame (par množina razbacanih po mreži, pridjev u muškom rodu...), ali onda se valja potruditi i prepoznati mnogo šta sitno (ali prisutno i među vrlinama i među manama) što redovno propuštamo i da pomenemo.
Pojam Ptice nikako ne moze umanjiti vrijednost uratka jer je to naziv i Hitchcockovog remek - djela i klasifikacija roda zivotinjskog kraljevstva: mnozine su mana kad su neprirodne, ili kad utjecu na kvalitetu opisa. Ukoliko pojam ima jednaku sirinu prilikom opisivanja u jedno I i mnozini, besmisleno je smatrati mnozinu cak i gramom nedostatka: to je onda tek rigidnost ocjenjivaca i nerazumijevanje konteksta. Ovaj uradak je za mene 7.5/10, smeta mi kriz ROIG/NGAMI. Duzi pojmovi su veliki plus, niti jednu od upotrijebljenih mnozina ne bih smatrao faktorom u procjeni ovog uratka. Niti je sveukupno mnozina toliko da predstavljaju relevantno svojstvo uratka, niti je ijedna pojedinacno slabiji pojam: nazalost, puko prebrojavanje pojmova bez konteksta je stetno za enigmatiku regije i u konacnici ju je unazadilo u odnosu na enigmatike koje su nastavile napredovati s vremenom.
I da , potpisujem Hajrino da umjetno izvlacenje kuta kombinacije mnozinama / sufiksima/ glagolima smatram manjkavoscu jer rjesavacu ne nudi dodatnu vrijednost (repetitivnost). Ali mnozina kao mnozina sama po sebi nije faktor u procjeni: gledam kvalitetu uvrstenog pojma i raznolikost koju ima u odnosu na druge pojmove.
Hvala na lijepim ocjenama, potruditi ću se zaraditi i osmicu. Interesantno da pojmove NGAMI i ROIG uopće nisam ni provjeravao, jer su mi poznati. Ngamise nalazi i u Hrvatskoj enciklopediji, a Roiga ima puno u Španjolskoj, a ja sam mislio na vlasnika Villarreala. I sam puno rješavam, pa me veseli kada pogodim slovo koje ne znam ( kao što je ovdje G). Ko kaže da rješavači moraju sve odgonetnuti? Zamislite da ste gledali neki tv-kviz na kojem su svi točno odgovorili na sva pitanja. U Feniksu su križaljke namjerno malo zahtjevnije, u Kviskoteci su namjerno lagane. I tako trajemo više od trideset godina.
Mislim da je pozitivno rješavača nešto naučiti, ali ovo su dvije relativno nepoznate vlastite imenice ukrižane na slovu kojeg je malo vjerojatno pogoditi. Teško ili ne, možemo se složiti da je ovo mana vrijedna barem pola ocjene. Za osmicu bi MAKRO morao biti RONDO, ROIG ROBA, NGAMI NAOMI, IMATI BRATI, i gore iznad npr. NOTA umjesto TATA i DOTAD umjesto DATAR. 9-ka je za mene rad od 26 polja koji si prezentirao kod Slavka. P.S. pretpostavljam da je netko već uočio da je BAKAR+IKONE=BAKARI KONE?
Dobra prepravka, mada ja mislim kako enigmati idu u teže odgonetka, pa ko zna za nas? S razbacanim crnim poljima 25 ili 26 je minimum, a u Feniksu je uobičajen broj od 31 do 35. Usput, ja ne prezentiran ništa, to gazde blogova nasumce uzmu.
Hvala na pojašnjenju. Malo ću još nadodati o ovom radu pa onda dati moje mišljenje o ocjenama za križaljke. Najprije, mislim da je bjelina 6x5 velika vrlina ovog uratka: samo su AREPINA, OVENIZAM i PAKIRER “cement” (neutralni pojmovi: niti podižu niti spuštaju ocjenu, jer su učestali, ali potpuno dostupni iskusnom rješavaču), sve drugo je barem mali plusić. ŽDREBEĆAK, uz to što je izvrstan pojam, ima i izvrstan opis (usmjerava rješavača, ali mu ne servira odgovor na pladnju). Volio bih da je i OZDRAVLJENIK dobio malčice teži opis (npr. “oporavio” umjesto “ozdravio”). Pričamo kako Feniks voli težinu, uvijek bih preferirao da ta težina proizade iz opisa (npr. ARAPI i SVRAKE imaju lijep opis, ali bi i jedni i drugi (“Saraceni ili Mauri”, “nogometaši “Newcastlea”) mogli biti teži/evokativniji ako to opisivač odluči). Zanimljiva odluka za UTE je primjer te težine. ŽELJKO je već istaknuo najveće vrline gore lijevo pa se neću ponavljati - ali i LABIRINTI ima odlično odabran opis koji doprinosi kvaliteti kombinacije u ovom sektoru.
Ako se sad spustimo dolje lijevo, zanimljivo je proučiti kako izlazak iz bjeline utječe na slobodu kombiniranja i koja rješenja je autor odabrao, a gdje su mu opcije već nametnute (npr. crno polje izmedu X i Ć). Dva dugačka višestruko prelomljena donja pojma pokazuju ambiciju da se kombinacija otvori na netrivijalan način. Sad je potrebno dovršiti kut, i autorski odabiri o kojima možemo pričati su očito OKOBRAN i dva pridjeva (UPORNO i MAKOV), od koji je potonji opis u pogrešnom rodu (treba “ koji je od maka”). OKOBRAN je za mene fantastično inventivan, u odnosu na standardna rješenja OSMI DAN, OPIOMAN i sl. Pohvale za autora. MAKOV je pridjev koji je za mene mala slabost(pridjev s ograničenom fleksibilnošću opisa), ali ne sama po sebi vrijedna veće korekcije ocjene. Ako gledam alternative, pojam tipa MIKOD ( madarski vladar), sa DANIL umjesto VINIL, BANA umjesto BINA, RIAZOR umjesto RASPOR i UZORNO umjesto UPORNO je bliže Feniksovom idealu težine (kvizaško znanje), ali osobno bih se ipak priklonio autorovom originalnom rješenju. Možda neko irsko prezime na O’ ????AN otvara kombinaciju? U svakom slučaju, i ovaj sektor je sveukupno plus, ali uz vidljivije kompromise. Ručak pa nastavak.
Sad je potrebno sve povezati: dolje desno, dovšetak je tehnički izvrstan iako je desno od slova O u OAZI MIRA sve monotono osim umrtvljenih čvorova u ELSNER/INKRET ( oba lažna čvora umrtvljena su troslovnom kraticom). Medutim, to je otvorilo prostor za svježu trinaesticu i dvanaesticu koje su kvaliteti povezane gore lijevo s ostatkom mreže uz samo još jednu žrtvovanu kraticu (ELM). U kontekstu kombinacije, sve tri kratice su razuman izbor koji je otključao prožetost desnog dijela mreže, i izbjegao preveliku zacrnjenost: ovaj ASTERISK je puno teže pronaći kao cement nego što izgleda: ovo je majstorski dovršetak koji ne može izvući puno autora, i nije trivijalan (nema IRINE KIRILOVE ili ARISTOTELIZMA u završnim stupcima). Sveukupno, natprosječan uradak sa hvalevrijednim brojem autorskih bljeskova i zavidnom tehničkom egzekucijom. Rekao bih da bi i u natjecateljskom kontekstu ovakav uradak od stotinjak radova bio u gornjih 15.
Za kraj, htio bih podijeliti nešto o distribuciji ocjena: za mene je standardan, tehnički ispoliran, ali sadržajno neambciozan (Dušan Kos) ili sadržajno obogaćen, ali tehnički neambiciozan (Ivo Mikić) uradak koji popunjava 50% časopisa 5/10: ispunjava očekivanja rješavača, i ne možemo od svakog uratka očekivati ambiciju: treba ispoštovati rokove i popuniti stranice. 4/10 je uradak koji je neizbrušen u obje kategorije, i takvih bi trebalo biti manje od 5% - podrška ( uz konstruktivnu kritiku) novim autorima, ili zanimljivi radovi “nekrižaljkaša” sa sastavljačkih natječaja. Recimo, ja uvijek volim pogledati radove Petra Štambuka, jer iako uvijek pokazuju zanatsku nesavršenost (crna polja, zatvoreni sektori mreže) imaju kreativnu zaigranost nekoga tko ne sastavlja redovito, ali zna kako bi htio da mu radovi izgledaju kad bi im se posvetio. Oko 20% radova zaslužuje 6-icu: rutinski rad, ali s nekolicinom inspiriranih detalja ( bjelinica 5x5, kombinacija sa 2 svježa duža pojma, kutna minijatura s nefrekventnim slovima… mali plusevi koji rad podignu iznad prosjeka). Sedmica je oko 10% - to su već radovi u natjecateljskim sferama, koji su dosegli natprosječnu razinu unutar svog odabranog stila: bjelina 7x7 npr. nije sama po sebi dovoljna za ovakvu ocjenu: mora biti čista, i s ostatkom mreže koji ne puca pod pritiskom. Moleraj 5x13 treba besprijekorne vodoravne pojmove, i barem jednu svježu 13-icu (ili 4x13 s neočekivanim prijelomima/ rijetkim slovnim kombinacijama). Primjerice, većina radova Božidara Šimundže je izmedu ocjena 5 i 6 po ovom kriteriju. Osmica je oko 5%: to su radovi za prvih 20 mjesta na natjecanjima: prožete kombinacije s malo crnih polja, i minimalnim kompromisima i dovoljno svježine, bjeline većih dimenzija koje se otvaraju prema ostatku mreže, sadržajno bogate centralne kombinacije - za osmicu očekujem i da su detalji ispolirani: neću samo gledati osnovnu ideju, već i kako je rad dovršen. Devetke su top-5 radovi na natjecanjima: nisu samo ambiciozni, već su i primjer autorima kad je riječ o očekivanjima za pojedini stil. 10-ka je “zlatni standard” za pojedini stil: 1/1000 radova je na toj razini: pobjednici natječaja, inovativne ideje u konstrukciji, blistava i svježa kombinatorika, i naravno 10-ka ne može imati čak ni sporedni pojam koji je upitne kvalitete: npr. ANAA. Ne Mislim pritom na troslovne kratice i množine, već nešto očito nekvalitetno što je bilo potrebno da izuzetnu kombinaciju zalijepi izolir-trakom. U 30-ak godina rješavanja, 10-ki sam susreo 20-ak (dok bi radova za 9 već bilo na stotine). Primjerice, mislim da je rad s kojim sam ja pobijedio na Kviskotekinom natječaju čista 7-ica, a Medvidovićeva AUSTRO-UGARSKA NAGODBA 9-ka, a Markova prva pobjeda 8-ica.
P.S. kao rješavač, postoje autori kod kojih ću, kad vidim njihov potpis, vjerojatno proučiti rad ili ga riješiti: na mojoj je listi puno dragih kolega, ali predvodi je FRANO VRDOLJAK: nikad nisam susreo njegovu kombinaciju koja nije bila vrijedna pažnje.
Tonči, slažem se sa svim što si napisao. Vi Amerikanci stvarno imate vremena... Prije dvije godine zamolio me urednik Feniksa Ricijaš da napravim koji bušman ili talijanku, jer nema dovoljno suradnje. Mislio sam sastaviti dvije tri križaljke, kad eto, ima me u svakom broju. Stotinjak križaljki, sličnih ovoj, objavio sam posljednjih par godina, jer nema dovoljno suradnika. Eto, u posljednje vrijeme nema ni Bošnjaka, ubile ga neke kritike. Frano Vrdoljak bio je i moj omiljeni suradnik. Nije puno radova slao, tako da sam morao pažljivo odabrati kako bih ga imao što zastupljenijeg. A bila su to vremena Kurpesa, Svibena, Maljkovića...
Vrline:
OdgovoriIzbriši29 cp i njihov lijep raspored, lijepi pojmovi (R. P. B., ozdravljenik, Romain Grosjean, grenlandski glatki kit, Rosa Luxemburg, ždrebećak, Elio Vittorini, Meseret Defar, samo 1 glagol (imati)
Mane:
Mnogo kratica (ELM, RKF, LTA, IATA, MSK), 8 množina
Ocjena (1-10): 7,5
Neriješena izgleda baš dobro, lijepi balans i prolazi, samo tri troslova u sredini, kad pogledam riješenu mrežu vidim ne baš poznata imena i prezimena (OK, nisam ja neki znalac...), kad pogledam opise vidim da ih je nekoliko iz sporta... Grosjean-a znam jer pratim F1, nemoguće je zaboraviti prenos uživo kad on, nevidljiv za sve, provede vjećnost od 28 sekundi u bolidu koji se pretvorio u veliku buktinju i onda izađe kao da dolazi s onog svijeta...
OdgovoriIzbrišiNazad na bušmana - kratice i još nekoliko težih pojmova su lako vidljive mane, na drugom tasu su lijepi pojmovi, sintagme...
Autor je očito krenuo standardnim redom, bjelina gore lijevo pa znalački završio prema dolje desno, bijelo i povezano, ne treba ni pomisliti da je bilo lako...
Slažem se da je kratica previše. Pri kraju sam dolje desno uvalio još dvije zbog riješivosti. Nigdje nisam pročitao da su množine problem (možda na natjecanjima) ali ARAPI, ITALI, ALGE i SVRAKE su enciklopedijske odrednice..., a i koji ono nogometni klub zovu SVRAKE. Sjećam se kako mi je na SOZAH-u u Belom Manastiru Nedjeljko Nedić umanjio ocjenu jer sam imao pojam PTICE (!?)
OdgovoriIzbrišiNewcastle crno-bijeli su Svrake, eto dobre ideje za tematsku... To sa množinama je lov na miševe dok slonovi razmiču police u staklarskoj radnji. Meni su množine (kao i glagoli, povratni glagoli, etnici, deminutivi, augmentativi, lalala naslovi pjesama i sl) značajna mana samo ako su grupirani (počesto u donjem i desnom dijelu četrvrtastih bjelina) jer ih je autor zloupotrebio kako bi razvukao AxB, razvlačeći mozak uredniku, opisivaču i rješavaču. Ako nam valja presuditi između dvije podjednake križaljke na tasove ćemo bacati i te grame (par množina razbacanih po mreži, pridjev u muškom rodu...), ali onda se valja potruditi i prepoznati mnogo šta sitno (ali prisutno i među vrlinama i među manama) što redovno propuštamo i da pomenemo.
OdgovoriIzbrišiPojam Ptice nikako ne moze umanjiti vrijednost uratka jer je to naziv i Hitchcockovog remek - djela i klasifikacija roda zivotinjskog kraljevstva: mnozine su mana kad su neprirodne, ili kad utjecu na kvalitetu opisa. Ukoliko pojam ima jednaku sirinu prilikom opisivanja u jedno I i mnozini, besmisleno je smatrati mnozinu cak i gramom nedostatka: to je onda tek rigidnost ocjenjivaca i nerazumijevanje konteksta. Ovaj uradak je za mene 7.5/10, smeta mi kriz ROIG/NGAMI. Duzi pojmovi su veliki plus, niti jednu od upotrijebljenih mnozina ne bih smatrao faktorom u procjeni ovog uratka. Niti je sveukupno mnozina toliko da predstavljaju relevantno svojstvo uratka, niti je ijedna pojedinacno slabiji pojam: nazalost, puko prebrojavanje pojmova bez konteksta je stetno za enigmatiku regije i u konacnici ju je unazadilo u odnosu na enigmatike koje su nastavile napredovati s vremenom.
OdgovoriIzbrišiI da , potpisujem Hajrino da umjetno izvlacenje kuta kombinacije mnozinama / sufiksima/ glagolima smatram manjkavoscu jer rjesavacu ne nudi dodatnu vrijednost (repetitivnost). Ali mnozina kao mnozina sama po sebi nije faktor u procjeni: gledam kvalitetu uvrstenog pojma i raznolikost koju ima u odnosu na druge pojmove.
OdgovoriIzbrišiHvala na lijepim ocjenama, potruditi ću se zaraditi i osmicu. Interesantno da pojmove NGAMI i ROIG uopće nisam ni provjeravao, jer su mi poznati. Ngamise nalazi i u Hrvatskoj enciklopediji, a Roiga ima puno u Španjolskoj, a ja sam mislio na vlasnika Villarreala. I sam puno rješavam, pa me veseli kada pogodim slovo koje ne znam ( kao što je ovdje G). Ko kaže da rješavači moraju sve odgonetnuti? Zamislite da ste gledali neki tv-kviz na kojem su svi točno odgovorili na sva pitanja. U Feniksu su križaljke namjerno malo zahtjevnije, u Kviskoteci su namjerno lagane. I tako trajemo više od trideset godina.
OdgovoriIzbrišiMislim da je pozitivno rješavača nešto naučiti, ali ovo su dvije relativno nepoznate vlastite imenice ukrižane na slovu kojeg je malo vjerojatno pogoditi. Teško ili ne, možemo se složiti da je ovo mana vrijedna barem pola ocjene. Za osmicu bi MAKRO morao biti RONDO, ROIG ROBA, NGAMI NAOMI, IMATI BRATI, i gore iznad npr. NOTA umjesto TATA i DOTAD umjesto DATAR. 9-ka je za mene rad od 26 polja koji si prezentirao kod Slavka. P.S. pretpostavljam da je netko već uočio da je BAKAR+IKONE=BAKARI KONE?
IzbrišiDobra prepravka, mada ja mislim kako enigmati idu u teže odgonetka, pa ko zna za nas? S razbacanim crnim poljima 25 ili 26 je minimum, a u Feniksu je uobičajen broj od 31 do 35. Usput, ja ne prezentiran ništa, to gazde blogova nasumce uzmu.
OdgovoriIzbrišiHvala na pojašnjenju. Malo ću još nadodati o ovom radu pa onda dati moje mišljenje o ocjenama za križaljke. Najprije, mislim da je bjelina 6x5 velika vrlina ovog uratka: samo su AREPINA, OVENIZAM i PAKIRER “cement” (neutralni pojmovi: niti podižu niti spuštaju ocjenu, jer su učestali, ali potpuno dostupni iskusnom rješavaču), sve drugo je barem mali plusić. ŽDREBEĆAK, uz to što je izvrstan pojam, ima i izvrstan opis (usmjerava rješavača, ali mu ne servira odgovor na pladnju). Volio bih da je i OZDRAVLJENIK dobio malčice teži opis (npr. “oporavio” umjesto “ozdravio”). Pričamo kako Feniks voli težinu, uvijek bih preferirao da ta težina proizade iz opisa (npr. ARAPI i SVRAKE imaju lijep opis, ali bi i jedni i drugi (“Saraceni ili Mauri”, “nogometaši “Newcastlea”) mogli biti teži/evokativniji ako to opisivač odluči). Zanimljiva odluka za UTE je primjer te težine. ŽELJKO je već istaknuo najveće vrline gore lijevo pa se neću ponavljati - ali i LABIRINTI ima odlično odabran opis koji doprinosi kvaliteti kombinacije u ovom sektoru.
OdgovoriIzbrišiAko se sad spustimo dolje lijevo, zanimljivo je proučiti kako izlazak iz bjeline utječe na slobodu kombiniranja i koja rješenja je autor odabrao, a gdje su mu opcije već nametnute (npr. crno polje izmedu X i Ć). Dva dugačka višestruko prelomljena donja pojma pokazuju ambiciju da se kombinacija otvori na netrivijalan način. Sad je potrebno dovršiti kut, i autorski odabiri o kojima možemo pričati su očito OKOBRAN i dva pridjeva (UPORNO i MAKOV), od koji je potonji opis u pogrešnom rodu (treba “ koji je od maka”). OKOBRAN je za mene fantastično inventivan, u odnosu na standardna rješenja OSMI DAN, OPIOMAN i sl. Pohvale za autora. MAKOV je pridjev koji je za mene mala slabost(pridjev s ograničenom fleksibilnošću opisa), ali ne sama po sebi vrijedna veće korekcije ocjene. Ako gledam alternative, pojam tipa MIKOD ( madarski vladar), sa DANIL umjesto VINIL, BANA umjesto BINA, RIAZOR umjesto RASPOR i UZORNO umjesto UPORNO je bliže Feniksovom idealu težine (kvizaško znanje), ali osobno bih se ipak priklonio autorovom originalnom rješenju. Možda neko irsko prezime na O’ ????AN otvara kombinaciju? U svakom slučaju, i ovaj sektor je sveukupno plus, ali uz vidljivije kompromise. Ručak pa nastavak.
OdgovoriIzbrišiSad je potrebno sve povezati: dolje desno, dovšetak je tehnički izvrstan iako je desno od slova O u OAZI MIRA sve monotono osim umrtvljenih čvorova u ELSNER/INKRET ( oba lažna čvora umrtvljena su troslovnom kraticom). Medutim, to je otvorilo prostor za svježu trinaesticu i dvanaesticu koje su kvaliteti povezane gore lijevo s ostatkom mreže uz samo još jednu žrtvovanu kraticu (ELM). U kontekstu kombinacije, sve tri kratice su razuman izbor koji je otključao prožetost desnog dijela mreže, i izbjegao preveliku zacrnjenost: ovaj ASTERISK je puno teže pronaći kao cement nego što izgleda: ovo je majstorski dovršetak koji ne može izvući puno autora, i nije trivijalan (nema IRINE KIRILOVE ili ARISTOTELIZMA u završnim stupcima). Sveukupno, natprosječan uradak sa hvalevrijednim brojem autorskih bljeskova i zavidnom tehničkom egzekucijom. Rekao bih da bi i u natjecateljskom kontekstu ovakav uradak od stotinjak radova bio u gornjih 15.
OdgovoriIzbrišiZa kraj, htio bih podijeliti nešto o distribuciji ocjena: za mene je standardan, tehnički ispoliran, ali sadržajno neambciozan (Dušan Kos) ili sadržajno obogaćen, ali tehnički neambiciozan (Ivo Mikić) uradak koji popunjava 50% časopisa 5/10: ispunjava očekivanja rješavača, i ne možemo od svakog uratka očekivati ambiciju: treba ispoštovati rokove i popuniti stranice. 4/10 je uradak koji je neizbrušen u obje kategorije, i takvih bi trebalo biti manje od 5% - podrška ( uz konstruktivnu kritiku) novim autorima, ili zanimljivi radovi “nekrižaljkaša” sa sastavljačkih natječaja. Recimo, ja uvijek volim pogledati radove Petra Štambuka, jer iako uvijek pokazuju zanatsku nesavršenost (crna polja, zatvoreni sektori mreže) imaju kreativnu zaigranost nekoga tko ne sastavlja redovito, ali zna kako bi htio da mu radovi izgledaju kad bi im se posvetio. Oko 20% radova zaslužuje 6-icu: rutinski rad, ali s nekolicinom inspiriranih detalja ( bjelinica 5x5, kombinacija sa 2 svježa duža pojma, kutna minijatura s nefrekventnim slovima… mali plusevi koji rad podignu iznad prosjeka). Sedmica je oko 10% - to su već radovi u natjecateljskim sferama, koji su dosegli natprosječnu razinu unutar svog odabranog stila: bjelina 7x7 npr. nije sama po sebi dovoljna za ovakvu ocjenu: mora biti čista, i s ostatkom mreže koji ne puca pod pritiskom. Moleraj 5x13 treba besprijekorne vodoravne pojmove, i barem jednu svježu 13-icu (ili 4x13 s neočekivanim prijelomima/ rijetkim slovnim kombinacijama). Primjerice, većina radova Božidara Šimundže je izmedu ocjena 5 i 6 po ovom kriteriju. Osmica je oko 5%: to su radovi za prvih 20 mjesta na natjecanjima: prožete kombinacije s malo crnih polja, i minimalnim kompromisima i dovoljno svježine, bjeline većih dimenzija koje se otvaraju prema ostatku mreže, sadržajno bogate centralne kombinacije - za osmicu očekujem i da su detalji ispolirani: neću samo gledati osnovnu ideju, već i kako je rad dovršen. Devetke su top-5 radovi na natjecanjima: nisu samo ambiciozni, već su i primjer autorima kad je riječ o očekivanjima za pojedini stil. 10-ka je “zlatni standard” za pojedini stil: 1/1000 radova je na toj razini: pobjednici natječaja, inovativne ideje u konstrukciji, blistava i svježa kombinatorika, i naravno 10-ka ne može imati čak ni sporedni pojam koji je upitne kvalitete: npr. ANAA. Ne Mislim pritom na troslovne kratice i množine, već nešto očito nekvalitetno što je bilo potrebno da izuzetnu kombinaciju zalijepi izolir-trakom. U 30-ak godina rješavanja, 10-ki sam susreo 20-ak (dok bi radova za 9 već bilo na stotine). Primjerice, mislim da je rad s kojim sam ja pobijedio na Kviskotekinom natječaju čista 7-ica, a Medvidovićeva AUSTRO-UGARSKA NAGODBA 9-ka, a Markova prva pobjeda 8-ica.
OdgovoriIzbrišiP.S. kao rješavač, postoje autori kod kojih ću, kad vidim njihov potpis, vjerojatno proučiti rad ili ga riješiti: na mojoj je listi puno dragih kolega, ali predvodi je FRANO VRDOLJAK: nikad nisam susreo njegovu kombinaciju koja nije bila vrijedna pažnje.
OdgovoriIzbrišiTonči, slažem se sa svim što si napisao. Vi Amerikanci stvarno imate vremena...
OdgovoriIzbrišiPrije dvije godine zamolio me urednik Feniksa Ricijaš da napravim koji bušman ili talijanku, jer nema dovoljno suradnje. Mislio sam sastaviti dvije tri križaljke, kad eto, ima me u svakom broju. Stotinjak križaljki, sličnih ovoj, objavio sam posljednjih par godina, jer nema dovoljno suradnika. Eto, u posljednje vrijeme nema ni Bošnjaka, ubile ga neke kritike. Frano Vrdoljak bio je i moj omiljeni suradnik. Nije puno radova slao, tako da sam morao pažljivo odabrati kako bih ga imao što zastupljenijeg. A bila su to vremena Kurpesa, Svibena, Maljkovića...