KRAJ LJETNOG SNA 🌅
(pjesma s premetaljčicom)
Kiše su u zraku...
Zadnji su kupači
napustili plaže
i jedra već tijela
javno se ne traže.
Opustjele rive...
Primorska su mjesta
opet čedna zdanja
gužva,dosad česta
postala je manja.
Sunce već ne peče...
Grijalo nam dosta
i tijela i duše,
sad kiša neka pada
i nek' vjetar puše!
Raskoš svih boja...
Oslikat će krošnje
budućnost nam bliska,
zlatit će se polja
i plodova niska!
More uspomena...
Još osjećam okus soli,
dodir morskih vala,pjene...
no od lijepog,toplog ljeta
ostale su samo - SJENE!
Autor: Dinko Prašelj
3 komentara:
Skoro pa savršeno...
JESEN.
Lijepo si ovo napisao.
Hvala na komplimentima...to je bio zapravo moj pokušaj da napišem pravu pjesmu začinjenu premetaljčicom,ne stihove u službi zagonetke nego obratno.
Premetaljčica je ovdje samo začin na kraju koji mijenja ugođaj pjesme i radi neku promjenu, alkemiju prirode u njoj i to mi se dopalo. Recimo da je obogaćuje.
Upotreba enigmatike u poeziji.
Objavi komentar