nedjelja, 22. listopada 2023.

ODGOVORI RADOJE RACANOVIĆA!

 

ODGOVORI RADOJE RACANOVIĆA

 

Poštovane kolege,

 

Izvinite što se ranije nisam oglašavao. Ne uzimam sebi to za pravo, ali kako god okrenem, vidim da ću ja (možda se to od mene i očekuje) odgovoriti na pitanja, srećom malobrojna, koja ste do sada postavili.

 

Žiri je svoj posao odradio u specifičnom sastavu i specifičnim uslovima, a dva su osnovna problema bila Tončijevo odustajanje od žiriranja i, mada nije adekvatan termin ipak tako da kažem, nesnalaženje organizatora. 

 

Ovo „nesnalaženje organizatora“ odnosi se na činjenicu da su nam na žiriranje poslani svi pristigli radovi, bez ikakvog prethodnog filtera (eliminacije).

 

Iz sasvim razumljivih razloga, mi smo najviše očekivali od Tončija i praktično smo sedmicama čekali njegov sud po mnogim spornim i potencijalno spornim pitanjima, najviše onim vezanim za hrvatski jezički standard, koje smo domah po dobijanju radova notirali i postavili. Kada je to izostalo, morali smo se osloniti na vlastito znanje, dostupnu literaturu i pomoć koju nam je mogao pružiti organizator.

 

Da ne bude zabune, mi nismo sedmicama čekali sa ocjenjivanjem; većinu radova smo bili ocijenili već krajem sedmog i početkom osmog mjeseca, ali smo čekali sa „zaključivanjem“ ocjena.

 

Kada to „zaključivanje“ više nismo mogli odlagati i kada smo morali završiti sa tim poslom, bila su dva prijedloga. Prvi je bio da se radovima spornim iz ma kog razloga da niska (u najboljem slučaju prepolovljena realna ocjena), a drugi da se prema njima odnosimo kao da nam nisu ni dostavljeni, tj. da su eliminisani u predžiriranju.

 

Prevagnuo je ovaj drugi stav. To znači, i to je odgovor na nekoliko puta postavljeno pitanje, da nijedan rad na ovom takmičenju nije ocijenjen sa nula (0) bodova, što se na kraju krajeva i vidi u tabelama sa pojedinačnim ocjenama članova žirija, gdje nije uneseno 0 već X. To su jednostavno radovi koji iz nekog razloga nisu ispunili uslove konkursa, zbog čega su eliminisani u ocjenjivačkom procesu. Lično mislim da je takav postupak bio najbolji i najpošteniji prema svima, svim ostalim učesnicima, ali i prema samom autoru rada. Zašto bismo radu koji realno zaslužuje ocjenu 10 zbog nekog (najčešće jezičnog) „faula“ davali ocjenu 1, 2 ili 5? 

 

Navedeni princip nismo primijenili kod premetaljki i potiraljki jer je tu bio mali broj takvih radova, a opseg ocjena i za „ispravne radove“ jako veliki (2-10), pa smo i one neispravne ocijenili (niskom ocjenom).

 

Pero u jednom komentaru kaže; „Iz do sada viđenog, žiriranje je bilo vrlo dobro.“ Zaista, kada se gledaju ove potiraljke ipremetaljke, poredane u ovim tabelama po plasmanu, jasno se vidi da je taj ocjenjivački posao obavljen dobro i objektivno.

 

Ilija je dobro primijetio za anagrame na 9. i 11. mjestu da su praktično isti ali, eto, jednom se članu žirija „omaklo“ pa je jedan od njih ocijenio za 1 nižom ocjenom. Mada to i nije neki propust jer je kod ocjenjivanja ove zagonetke zaista potrebno, kako reče Dragiša (mada ne znam sa kojom pobudom),„pjesnički vrlo sofisticirano osluškivati melodiku i sklad riječi“.

 

Ako je bilo lutanja i nerazumijevanja šta je to dobra potiraljka, vjerujem da poslije ove tabele i ovog žiriranja više neće biti dilema te vrste. Lično sam se pribojavao žiriranja potiraljki kao relativno nove zagonetke, koju ni jedan od nas ne sastavlja i kod koje ne postoje strogo definisana pravila (što potvrđuje i Slavkov komentar o Nevenovoj potiraljki). Zbog toga smo se konsultovali sa kolegom Senadom Pirićem, kojinam je svojim mišljenjem i sugestijama pružiodragocjenu pomoć. Kolegica Mirjana Šupica nam je mnogo pomogla oko pitanja jezika i jezičnog standarda. Oboma im se ponovo i ovako javno zahvaljujem(o).

 

Od 48 pristiglih križaljki, čak ih je 27 zahtjevalo dodatne provjere na početku žiriranja. Među njima je bila i ona koja je na kraju pobijedila. Ovo navodim u prilog gore obrazloženog stava o eliminaciji (prošao si i ravnopravan si u daljem toku utakmice), ali i kao potvrdu ozbiljnosti s kojom se pristupilo procesu ocjenjivanja. Na kraju ih je eliminisano 10, što je i dalje visok procenat. Iz jezičkih razloga ih je eliminisano 7, a 3 zbog nepostojećih/nepotvrđenih pojmova. Od ovih prvih sedam, 4 su eliminisane zbog pojmova koji ne pripadaju hrvatskom jezičnom standardu; među njima i rad koji Slavko pominje u jednom komentaru, sa pojmom iz slovenačkog jezika (uhata lisica).

 

Željko je pitao za organizirani ispraćaj. Kao što znaš, Željko,nije to naziv nekog djela, već sintagma. I nije to jedini rad sa sličnom sintagmom; ova je bila i manje sporna od nekih drugih. Na konkursima, autori moraju računati sa rizikom koji uvrštavanje takvih sintagmi nosi sa sobom, jer one ne povećavaju već umanjuju ukupnu ocjenu. A kod ocjenjivanja se gleda i ocjenjuje veći broj elemenata... Križaljka na koju se komentar odnosi je jedini rad koji ima bjelinu 3x20, uz to proširenu preklopnom bjelinom 6x6...

 

Za Luku i Ranka (mada je Branko već odgovorio), ništa ne brinite. Taman i da su dospjele pred žiri sa greškom pri pripisivanju, to se lako uoči, i sugurno ne bi utjecalo na ocjenu.

 

Kada su štitovi u pitanju, od 57 pristiglih,13 je zahtjevalo dodatnu provjeru, a na kraju ih je eliminisano pet: 3 zbogpojmova koji ne pripadaju hrvatskom jezičnom standardu, a 2 zbog riječi istog korijena. Kod mene lično, a mislim da ni kod ostalih članova žirija, pozicija tematskog pojma u mreži nije uticala na ocjenu.

 

Ocjenjivanje rebusa je najteže i tu su moguće i najveće graške. Najteže je zbog načina na koji se dostavljaju na ocjenjivanje, kao ideje koje treba „nacrtati“ u svojoj glavi. Ko je od nas mogao zamisliti ovako efektno predstavljanje drugoplasiranog rebusa? Koje se samo dogodilo na samim suretima i koje je kolega Nikić tako vispreno ulovio. Ovako predstavljen, ovaj rebus je ravan Valterovom štitu. Tri desetke. Potvrda pravila da nema pravila. A mi smo, držeći se pravila da nije dobro imati prezime u rješenju rebusa, ocijenili ovaj Marinin rebus kako smo ga ocijenili. Srećom dobro jer je konkurencija bila slaba. 

 

Kao da je većina učesnika (pogrešno) shvatila, o čemu je bilo nekoliko komentara,  da se zadana imena ne mogu sklanjati, bez čega je teško sastaviti pozicioni i rebus situacije, tek takvih je rebusa bilo jako malo: svega 6 od 56.

 

Iz ocjenjivačkog procesa eliminisano je ukupno 8 radova, svi zbog riječi istog korijena u postavci i rješenju.

 

 

 

 

 

 

Broj komentara: 16:

Radoja Racanović kaže...


Ovo sam pisao sinoć kasno, tako da se odgovori odnose na pitanja i primjedbe koje sam do tada notirao, a postavljena su kod objava na ovom blogu i onih koje su odavde prenesene na Slavkov blog.

Mislio sam, ali sam propustio odgovoriti na Borisovo pitanje: Ko je subjekt u trećeplasiranom rebusu? Ta je situacija sa neizrečenim (izostavljenim) subjektom dobro poznata u gramatici, tj. rješenje ovog rebusa je gramatički potpuno ispravno. Koliko vidim, ovo je složena rečenica sa čak tri proste rečenice i tri neizrečena subjekta (oni, oni, vic).

Anonimno kaže...

Još sam bio predsjednik Saveza, kada smo prije dvije i po godine dodijelili ovo domaćinstvo "Dragaliću". Nije moglo prije, jer su godišnjice redom imali "Vazak" i "Boživran" i u međuvremenu ostadosmo bez Vjeke. Moj prijatelj Antun Jurić "zbrisao" je u Aachen i Branko je ostao sam uz bračni par Šupica. Da njih troje nije bilo vjerojatno ne bi bilo ni Susreta. Kako je i žiri nenadano ostavio i Tonči Milat, kritike na rad Lebede i naših banjalučkih prijatelja ne stoje. Zahvaljujući njima dobili smo poredak u sastavljanju. Hvala im!
Ali primjedbi mora biti, ako ništa, zbog budućih natjecanja. Eto npr. moja križaljka s Prvenstva Srbije dobila je od jednog suca dvojku zbog riječi KRIŽ, a na Prvenstvu Hrvatske pobjedila me ukrštenica s KASAPNICAMA u prvom redu. Zato imam razumijevanja za obje strane ovog našeg natjecanja. Pero

Hajro kaže...

Najprije čestitke organizatoru, najuspjšnijim natjecateljima, žiriju, svima…

Nekoliko napomena/prijedloga na temu procesa žiriranja bušmana:

- Organizator bi trebao pomoći žiriju provjeravanjem upitnih pojmova prije samog žiriranja
- Članovi žirija bi trebali zajednički donijeti odluku koji od upitnih pojmova su neprihvatljivi i samim tim rad ne ide u konkurenciju, da li će biti 0, X ili neće ni biti na tabeli manje je važno
- Članovi žirija samostalno ocjenjuju svaki rad
- Ovdje primijenjeni koncept da se radovi boduju sa mogućnošću davanja istog broja bodova je uzrokovao mnogo plasmana sa podijeljenim mjestima i male razlike u skoru. Čini se da je na djelu linija manjeg otpora, ponekad zaista nije lako napraviti razliku, no vjerujem da je žiriranje pravljenjem poretka i bodovanjem ovisno o mjestu na tabeli svakog člana žirija mnogo bolji sistem.
- Članovi žirija bi trebali napisati kratko obrazloženje svojih kriterija i metodologije, sa osvrtom na vrh svoje tabele... Bio bi to značajan doprinos našoj teoriji i praksi. Hvala Radoji, zaista se to od njega očekivalo (godinama smo zajedno zagovarali takvu praksu).

Nisam se zagledao u objavljene radove, evo Radoja piše da je bilo više upitnih sintagmi, u komentarima su pomenute ORGANIZIRANI ISPRAĆAJ i BRUSAĆI KAMEN. Ova druga je potvrđena na HJP, za prvu nisam našao ništa što bi je činilo sintagmom. Veličina bjeline ne može imati uticaja na ispravnost pojma. Očito je da sintagme ostaju naš KAMEN SPOTICANJA, KAMEN KUŠNJE, KAMEN SMUTNJE...na raspolaganju su nam i druge kamene sintagme, vrlo zgodne za ovaj kontekst. Forsiranje (urednici pa za njima žiriji) bjelina nam nije donijelo ništa dobroga, stvar se svela na to to da sami sebi udjeljujemo džokere i gubimo ozbiljnost, od kreativnih zanatlija (neki kažu umjetnika) koji rješavačima nude rezultate lijepe igre jezičkim blagom, spustili smo se na nivo samoljubivih brojača. Sintagma je istinski DRAGI KAMEN u našem mozaiku, no evo godinama nazovisintagme su MLINSKI KAMEN koji nosimo, ponekad se u tom kontekstu čak i NABACUJEMO KAMENJEM jedni na druge, nesposobni za ozbiljnu i pristojnu diskusiju. Hoće li nakon takve prakse u našoj enigmatskoj zajednici ostati KAMEN NA KAMENU? Oprostite mi ponavljanje, mala pretjerivanja... povuče me Radojin ozbiljan istup. Ne tvrdim da sam u pravu, tek da tema zaslužuje ozbiljniji tretman nego dosad. Predlažem da nazovisintagmama i sl biserima (opskurnosti sa interneta) priredimo ORGANIZIRANI ISPRAĆAJ, nastavimo slaviti ispravne bjeline i sve druge kreativne domete i tako postavimo KAMEN TEMELJAC za tu malu korekciju trenda u dragom nam hobiju i zanatu.

Anonimno kaže...

Svi koji sastavljaju križaljke znaju kako se zlorabe "sintagme". Na jednom natječaju je pobjedila križaljka s pojmom BUGARSKA ZASTAVA i većina se složila da je to Ok. Aurora te bjeline mogao je umjesto slova BUGAR izvesti mnoštvo kombinacija sa svim državama, gradovima, regijama, jer sve imaju zastavu. Umjesto ZASTA... mogao je staviti i neke druge imenice, jer Buhari nemaju samo zastavu. Tako je i ovdje natjecatelj stavio ORGANIZITANI..., a dalje što paše: simpozij, utakmica, četveromeč, koncert, nastup... Ako to ide, onda treba staviti u pravila kako SVI možemo raditi takve konstrukcije, a vi onda žirirajte. Ta ista križaljka ( nije ovo atak na autora, neka se ne ljuti) ima i ŠEST dvoslova u sredini, što su do sada neki žiriji zamjerali, a danas ne primjećuju. Željko

Dragiša kaže...

Radoja, mislio sam baš tako kao što sam napisao (malo sam i dodao, da se našalim). Htio sam reći da vjerovatno i niste imali vremena da toliko zagonetki tako studiozno izanalizirate i da ta dva anagrama koja smo komentarisali zaista "zvuče" dosta, dosta slično. Koliko puta sam samo svoje dileme oko redosleda riječi u svojim sastavima rješavao konsultujući bliske ljude oko sebe, pa i sam dodatno "osluškujući". Očito je bio slučajan propust u njihovom bodovanju. Kad sam vidio pobjednički anagram bilo mi je sigurno drugačije nego ostalima jer sam skoro prepoznao svoj. Znam da su različiti, ali to je samo konstatacija. Znam i kako je teško žirirati i u manjoj konkurenciji ponekad na blogovima. Ono što je najvažnije, znam koliko mi je drago što ste mi i Neba i ti prijatelji, što sam uopšte upoznao sve ove ljude iz svijeta enigmatike i što mogu sa svima da se družim, našalim, nešto naučim. Samo neka me na tabeli, mislim najiskrenije. Zavŕšiću u Hajrinom stilu, niko nije ČOVJEK OD KAMENA! Čija je to pjesma?
Organizatorima se zahvaljujem na svemu, bilo je sjajno!
Pozdrav svima!

Marko Mihaljević kaže...

Poštovani kolege.

Prvo se zahvaljujem Branku i njegovoj maloj ekipi na lijepom ugošćavanju usprskos svim problemima koji su ih pratili.

Nisam se namjeravao oglašavati oko proteklog SOZAH-a iako sam jedan od glavnih aktera oko spornog pitanja.
Budući da je velepoštovani Pere uočio većinu propusta, osvrnut ću se samo na nekoliko stvari jer se protežu već kroz nekoliko natjecanja i prijašnjih SOZAH-a:

1. Sad već znamenita Marina Berišić je po svemu sudeći nečiji alias (videći radove iz Širokog Brijega i ovdje u Novoj Gradiški). Ubuduće, ako se ne može dokazati da je to stvarna osoba trebalo bi te i slične radove diskvalificirati jer se ovako omalovažavaju ostali autori i od natjecanja radi sprdačinu.

2. Već na nekoliko SOZAH-a rješavanje se pretvorilo u: tko će bolje prepisati i tko će sjediti s boljim rješavačem. Smisao ovakih susreta je druženje i mijenjanje ideja i mišljenja, ali kad već organiziramo nekakva natjecanja bilo bi u redu da bar budu u regularnim okvirima.

3. Svaki organizator bira žiri i on kao takav ima svoje vrijednosne kriterije. To je u redu i tako treba biti. Problem može jedino nastati ako se ne drže postavljenih regula. To je bio problem i kod nas u Omišu jer su neki radovi s istim korijenom dobivali 0 bodova, a kod nekoliko njih je to bilo previđeno. Kod moje križaljke (koja je omaž mom prijatelji Vjeki) sporna je „uhata lisica“, s potpunim pravom ju je žiri imao pravo diskvalificirati i ja se ne zabrinjavam oko toga. Problem je kad križaljka s vrlo upitnom potvrdom kao sintagma -„ORGANIZIRANI ISPRAĆAJ“ osvoji vrlo visoko mjesto na natječaju (ovdje je to nebitno da je to križaljka Zorana Radisavljevića, mogao je biti bilo tko) jer takve stvari spadaju u lošiju kategoriju od moje „uhate lisice“ .

4. Vidim da je kod rebusa prevagnula strana – rebus situacije. Ja se ipak slažem s Perom, ako ova tri rebusa od drugog do četvrtog mjesta ne zadovoljavaju uvjete da se objave u ijednim ozbiljnim hrvatskim enigmatskim časopisima, zašto bi isti osvojali visoka mjesta na natjecanjima na SOZAH-u?

Za kraj, nisam namjeravao nikoga uvrijediti, samo sam naveo negativne stvari koje se već neko vrijeme ponavljaju i želja da na budućim natjecanjima budu smanjene ili uklonjene.

Srdačan pozdrav,
Marko Mihaljević

Anonimno kaže...

Bravo Marko, svaka ti je na mjestu. I opet ti nisam vratio kišobran...
Ima li još ko hrabrosti da nešto napiše? Ajde.

Radoja Racanović kaže...


Slažem se, Pero, da primjedbi mora biti. Ne samo zbog budućih, već i zbog prošlih, a najviše zbog ovog natjecanja. Mislim da neizostavna odlika svake dobre organizacije treba biti i (samo)kritičko sagledavanje urađenog. ZK Dragalić je, uprkos svim objektivnim poteškoćama, izuzetno dobro organizovao ove susrete u svakom pogledu, pa tako i u ovom sastavljačkom takmičenju. Žiri prati i mora da prati organizatora do kraja, tj. dok god traje ovo objavljivanje rezultata, i spreman je da prihvati sve kritike i odgovori na sva pitanja i primjedbe. Smisao ovog posta je bio da to i pokaže.

To što se tebi dogodilo na Prvenstvu Srbije, a događalo se gotovo redovno i skoro na svim takmičenjima u regiji, mi smo kod ovog žiriranja pokušali izbjeći zuzimanjem stava ili-ili, a što sam već gore obrazlagao. Ako „ukrštenica s KASAPNICAMA“ nije eliminisana - nije bilo razloga da bude eliminisana zbog te riječi jer ju HJP uredno bilježi - bila je potpuno ravnopravna sa svim ostalim koje su taj eliminacioni filter prošle.

Jasno je, Hajro, da ovaj koncept bodovanja dovodi do velikog broja podijeljenih mjesta i male razlike u skoru. Ako se dobro sjećam, on je uveden u skorije vrijeme i vrlo lako se „primio“, moguće zbog toga što odgovara svima (organizatoru, žiriju i takmičarima).

Dobro si ti to povezao, nazovisintagme i opskurnosti sa interneta, ide to jedno s drugim... Nažalost, to je problem sa kojim se ne vrijedi boriti. Jednostavno internet proširuje mogućnosti kombinovanja kojima je teško odoliti, a autorima je, očigledno, teško postaviti granicu do koje mogu ići. U prilog ovoga što pišem ide i Željkovo iskustvo sa natječaja na kom je „pobjedila križaljka s pojmom BUGARSKA ZASTAVA i većina se složila da je to OK“.

Željko, nemoj da se ljutiš. Mi, istina, nismo ni razmišljali da to učinimo, ali da smo eliminisali još radove sa ovakvim „sintagmama“ i malo poznatim pojmovima „iskopanim“ na internetu, otpalo bi blizu 50% radova.

Dragiša, znao sam da je tako, ali mi je drago da si to i potvrdio. Kad su sitne zagonetke u pitanju, baš smo ih analizirali tako kako si napisao.

Marko, hvala ti na javljanju. Tvoje oglašavanje i razumijevanje je vrlo bitno, mislim da mogu slobodno reći, svima nama uključenim u proces žiriranja.

Hajro kaže...

Tako je Radoja, na temu sistema bodovanja i puštanja upitnih stvari, to jeste naša realnost i jeste rezultat rezona "tako je najlakše". Dakle, imamo dijagnozu, šta ćemo dalje, pokušati s nekom terapijom ili pustiti...? Ovisi o tome kako vidimo uticaj svega toga na zdravlje pacijenta, ako mu ne prija i ako nam je stalo do pacijenta valja pokušavati. Šanse možda nisu prevelike, no vjerujem da je naša obaveza da pokušamo, nije to mission impossible, autori će slijediti logiku koja im donosi objavljivanje, honorare, bodove... Znamo odavno da najlakše najčešće nije najbolje. Zašto ne bi organizator u raspisu upozorio autore da neke stvari neće biti prihvaćene (navesti primjere), da će žiriranje uvažavati i "nebjelinaške" kriterije (opet navesti). Pošteno i indikativno je tvoje pisanje i prošle i ove godine koje indicira da bjelinaške ambicije i rezultati utiču na ocjenu prihvatljivosti uvrštenih pojmova. Indikativno je i kišobrandžijino pominjanje hrabrosti. Nije to samo šala, šta se to dešava s nama, ne znamo izaći na kraj sa prilično banalnim problemima. Naš pacijent zaslužuje bolje, nema sumnje da znamo bolje.
Vraćam se formuli jedan, uzbudljivije nego inače...

Anonimno kaže...

Još malo o uhatoj lisici.
U Hrvatskim leksikonima je dugouha lisica, a u slovenskim uhata lisica, to je točno i to su čiste sintagme na dva jezika, jer to su nazivi životinje. Ali ako može, nepravedno previše isticana "sintagma", organizirani ispraćaj, onda može i šepava. Brza, siva i uhata lisica. Uhat je čisti hrvatski pridjev, a u Hrvatskoj ima ljudi koji će reći uhata lisica ali za kasapnicu nisam siguran. Predlažem da od sljedećeg natječaja priznajemo samo zapisane sintagme i da žiri osim bjelina, broji i crna polja i obrati pažnju na njihov raspored. Ovako se dovodimo u situaciju da nagrađeni radovi sa SOZAH-a ne vide svjetlo dana u hrvatskim enigmatskim listovima. Problem je što su neki rado viđeni autori osvojili niska mjesta samo zbog nepoznatog kriterija. Pero

Radoja Racanović kaže...


Izvini, Pero, ali nisi u pravu. Odlično se sjećam tvojih komentara – sada ih ne mogu tražiti, ali mislim da su bili kod Mladena na blogu - u kojima si zastupao stav da za hrvatsku enigmatiku ništa nije i ne može biti sporno što je navedeno na HJP. Čak imam utisak da se na ovakvim takmičenjima i u ovakvim situacijama konačna odluka donosi prema mišljenju da li to prolazi u Feniksu ili ne. Tako je bilo i na ovom žiriranju u nizu primjera. Prema tome, da završimo sa kasapnicama i svim drugim pojmovima koji se mogu učiniti spornim sa stanovišta pripadnosti hrv. jezičnom stadardu. Ako imaju, oni sami ili riječi iz kojih su izvedeni, navedeni na HJP, nemojte ih potezati, mi vam ne možemo dati drugi odgovor ili objašnjenje od onoga koje je već dato.

Što se tiče „sintagme“ ORGANIZIRANI ISPRAĆAJ i (prave) sintagme UHATA LISICA, to dvoje se ne može porediti. Prva nije sporna zbog jezičke neispravnosti već zbog toga što, kao prava sintagma, nije navedena ni u jednom leksikografskom djelu, za razliku od druge koja je navedena u velikom broju takvih izdanja, ali ni u jednom u tom obliku.

U suštini, plasman nije problem samo za pobjednika, a za sve ostale je problem, veći ili manji. Međutim, moramo biti svjesni da niko nije „pretplaćen“ na visoki plasman i da je svako ko učestvuje, pa i rado viđeni autori, u riziku da osvoji nisko mjesto. Priznajem, to ne mora da bude uvijek do autora, ali najčešće je do njega i onog što je poslao. Ja sam se, primjera radi, vrlo iznenadio kada sam danas kod Slavka na blogu vidio rebus s kojim je B. Nikić učestvovao na ovom takmičenju. On je u toj kategoriji “rado viđeni autor”, a učestvovao je sa čitaljkom koja se sastoji iz 4 pojma i čak 6 pomoćnih slova. Taj rebus je, možda, objavljiv u ozbiljnim enigmatskim časopisima, kako kažete, ali - izvinite - ovo je ipak takmičenje. Mi, možda, tu objavljivost nismo uzimali kao presudan, ali nismo ni ocjenjivali po nepoznatim, već po svima poznatim, kriterijumima. E sada, što postoji neujednačenost u njima, što neki preferiraju jedne, a neki druge, to je već problem druge vrsti i nije (samo) do nas.

valter kvalić kaže...

Sintagma je uvriježeni spoj dviju ili više riječi koji čini nekakvu cjelinu, i kao takav je zabilježen u raznim priručnicima. Svaki spoj dviju ili više riječi koji nije uvriježen u govoru, ali ima svoj smisao naziva se kolokacija i nije poželjan u križaljkama. Po meni i ORGANIZIRANI ISPRAĆAJ i UHATA LISICA spadaju u kategoriju kolokacija. Ako budem u prilici raspisati natjećaj za SOZAH 2024. godine (vjerojatno će biti tako), onda ću se svakako potruditi da sastavljači imaju jasne kriterije. Usput, ne mislim da su članovi žirija bili pristrani, već su morali donositi vlastitu procjenu u nedostatku jasnih kriterija natječaja. Valter

Hajro kaže...

Raduje me očekivani Valterov pristup, naravno da je moguće izbjeći ovakve nefer situacije. Valja mi naoštriti sastavljački potencijal, kupiti kartu sa otvorenim povratkom, nadam se da se vidimo i na proljeće.

Mandrak kaže...

Obrnuto je, Valtere. Kolokacija je ustaljeni spoj, sintagma je bilo koja kombinacija reči sa određenom funkcijom.

Radoja Racanović kaže...


Poštovane kolege, pošto se kod Slavka na blogu svakodnevno objavi po neki takmičarski rad sa SOZAH-a, što je praćeno određenim brojem komentara, bio sam u dilemi da li odgovore na te komentare, u stvari na neke od njih, dam ovdje ili ispod same objave. Iako vjerovatno efekat neće biti isti, ipak sam odlučio da to uradim ovdje. Ako bude potrebe, s tom praksom ću nastaviti i ubuduće, a svim zainteresovanim kolegama se izvinjavam što ti odgovori neće biti pravovremeni i neće biti dovoljno reprezentativni (ipak sam ja samo član žirija), ali ću se truditi da na većinu pitanja odgovorim.

Ovom prilikom ću se pozabaviti s tri rebusa, od kojih je jedan viđen i na ovom, a ostala dva samo na Slavkovom blogu. To su rebusi koji su osvojili drugo, četvrto i deveto mjesto.

Međutim, da ne bude zabune, posljednja dva su samo nominalno zauzeli 4. i 9. mjesto. To su rebusi Dejana Minića i Pere Galogaže, koji su sa još četiri rada podijelili 4-9. mjesto, sa istim brojem osvojenih bodova (24). Nisam potpuno siguran (pošto nemam uvid u autorstvo pa mi tabelarni poredak autora ne govori mnogo), ali mislim da se Dejanov i Perin rebus značajno razlikuju od ostalih s istim brojem bodova. Ta dva rebusa su vrlo slična po osnovnoj ideji i rješenju. Sa ovom idejom „iza Branka“ bio je, koliko se sjećam, još jedan rad, ali je on lošije plasiran zbog pomoćnog slova u postavci.

Mada sam ove rebuse svrstao u istu grupu sa drugoplasiranim, i toliko napadanim, rebusom Marine Berišić, u (kao što sam rekao, malobrojnu) grupu rebusa situacije, oni to - za razliku od Marininog – baš i nisu. Marinin je čisti rebus situacije, a ova dva su kombinacija rebusa situacije i čitaljke. Koliko znam, poželjno je da rebus bude ili čisti rebus situacije ili čisti rebus nabrajanja. Treba li reći da bi to mogao biti dovoljan razlog da ova dva dobiju manji broj bodova od Marininog rebusa?

Ako ćemo realno, pravi problem ovog žiriranja je u tome što je čisti rebus situacije koji u postavci ima samo tri zadana pojma (i ništa više), dobio tek dva boda više (26) od ovih „miješanih“ rebusa, a dodatno je uvećan ozbiljnim mišljenjem da ga je trebalo smjestiti „na dno poretka gdje mu je mjesto“.

Pisao mi je jedan kolega iz Hrvatske, čije mišljenje veoma cijenim, da mi sa sigurnošću može reći „da su za većinu hrvatskih enigmata ti rebusi (misli na tri prvoplasirana) loši“ i da „ispada da su nagrađeni rebusi koji uglavnom prolaze na blogovima“.

Ovo „na blogovima“ mi je otvorilo oči. Sjetio sam se takmičenja i žiriranja rebusa kod Slavka na blogu prije nekoliko godina, posebno onih u kojima je Pero bio član žirija, komentara, rasprava i očiglednog sukoba dviju koncepcija, novinske i blogovske. Mi, članovi ovog žirija, smo izgleda ocjenjivali i sudili po blogovskim u „nedostatku jasnih kriterija“, kako reče Valter.

To nam ipak, molim vas, ne uzimajte za veliku grešku jer da nije bilo blogova „rebus bi ostao na niskim granama na kojima je bio“ prije njihove pojave, kako je jednom napisao B. Nikić.

P.S. Sada mogu da shvatim iz kog razloga je B. Nikić učestvovao sa ovakvim rebusom na ovom takmičenju.

Anonimno kaže...

Radoja, druže, hvala na trudu i pojašnjenjima. Nekoliko znatiželjnika se pitalo kako je utvrđen poredak kod istog broja bodova ali na to nismo dobili odgovor. Možda Branko zna? Pero