Dnevnik sastavljača križaljki (1): Prazna mreža
Svaka križaljka počinje isto: prazna mreža gleda me s dozom tihe osude. Nema tu inspiracije, nema velikih ideja. Samo kvadrati i obaveza da ih ispunim nečim što će izgledati smisleno, pošteno i, ako je moguće, elegantno.
U toj fazi još uvijek vjerujem da će sve ići glatko. Govorim sebi da imam iskustva, da sam već sastavio stotine križaljki i da me ova neće nadmudriti. To je kratka, ali ugodna faza samopouzdanja. Traje otprilike dok ne upišem prvu riječ.
Prva riječ je uvijek kompromis. Nije najbolja, ali je “dovoljno dobra”. Upisujem je i tek tada shvaćam da sam njome odredio sudbinu cijelog dijela mreže. Kao u šahu, povlačim potez za koji ću tek kasnije shvatiti da je bio koban.
Slijede kratke riječi. Dva i tri slova. Nitko ih ne primjećuje dok ne počnu smetati. One su tihe saboterke svake križaljke. Svaka traži definiciju, a definicije za kratke riječi rijetko su elegantne. Tada u pomoć dolaze stare, provjerene formule: rimski brojevi, veznici, kratice... To nije lijepo, ali je nužno.
U jednom trenutku mreža počinje izgledati “popunjeno”. To je opasan trenutak. Križaljka još nije dobra, ali izgleda kao da bi mogla biti. Tu počinjem vjerovati vlastitim lažima.
Uvjeravam se da će se problematična mjesta “nekako riješiti”. Ponekad se riješe. Češće ne.
Negdje u sredini rada shvaćam da sam zarobljenik vlastitih ranih odluka. Riječ koja mi se tada činila bezazlenom sada mi blokira tri pristojna rješenja. Razmišljam o brisanju, ali to bi značilo priznati poraz i krenuti unatrag. To je psihološki najteži dio posla.
Na kraju dana, mreža je popunjena. Ne savršeno, ali dovoljno da mogu reći da imam križaljku. Spremam datoteku, gasim računalo i obećavam si da ću sutra sve još jednom hladne glave provjeriti.
Znam da sutra neću biti nimalo blaži prema sebi.
2 komentara:
"Prazna mreža gleda me s dozom tihe osude." Koji uvod! ... "To je kratka, ali ugodna faza samopouzdanja. Traje otprilike dok ne upišem prvu riječ." Duhovita autoironija. Zatim "kobni potez", "opasan trenutak", "počinjem vjerovati svojim lažima", "zarobljenik vlastitih odluka", "znam da sutra neću biti nimalo blaži prema sebi". Ne znam tko je pisao ovaj tekst ali vidim da zna s riječima. S nestrpljenjem čekam nastavak. P.S. Nadam se da autor neće tragično završiti ispovijest: "Uzet ću svoj mjesečni honorar i pijan od loše rakije krenuti prema mostu bez povratka ..."
''Razmišljam o brisanju, ali to bi značilo priznati poraz i krenuti unatrag.'' - to je potpuno KRIVO razmišljanje ! Treba brisati i staviti bolju riječ. Zašto ne !? I, zašto bi to bio poraz ???
'' Spremam datoteku, gasim računalo...'' - Svaki pravi enigmata, križaljkaš, će sastavljati ''pješke'', na papiru. Upravo zbog brisanja.
Dvoslovi - u nema prošla, bolja, vremena kod Kancelarića dvoslovi su bili uljezi, a troslovi nisu bile kratice pogotovo ne strane, nerazumljive za obični puk.
stjena
Objavi komentar