Dnevnik sastavljača križaljki (6): Čitatelji i tiha katastrofa
Čitatelji su jedini koji doista testiraju moju kompetenciju. Nitko ne piše poruku samo da bi bio ljubazan; većina ih kritizira, ponekad nenamjerno, ponekad s hladnom preciznošću koja ponekad boli više nego otvorena uvreda.
Najgore su poruke u kojima se jednostavno konstatuje: “Ovdje postoji još jedno rješenje.” Nije ljuto, nije agresivno, ali u sebi nosi smrtonosnu istinu: ja sam bio previše samouvjeren ili previše lijen da bih razmotrio sve mogućnosti.
Kad je čitatelj u pravu, ne mogu se opravdati. Ne pomaže ni rječnik, ni višegodišnje iskustvo, ni moja racionalizacija. Kad nije u pravu, zadovoljstvo je gotovo neprimjetno i potajno. To je mala, privatna pobjeda koja se ne smije pokazati.
Ipak, kroz sve ove poruke učim najvažniju lekciju: najbolja križaljka je ona na koju nitko ne reagira. To znači da je savršeno izbalansirana, da su definicije jasne, a mreža tiha. Iako, iskreno, takvih križaljki je vrlo malo.
1 komentar:
Zanimljivi dnevnik.
Objavi komentar