Dnevnik sastavljača križaljki (3): Male riječi, veliki problemi
Dvoslovne i troslovne riječi uvijek izgledaju kao sitnica. Nitko ih ne primjećuje, nitko se zbog njih ne brine, nitko ne misli da mogu stvoriti probleme. A upravo one drže križaljku u šaci.
Jedno pogrešno “DA” ili “NE” i čitava mreža počinje pokazivati pukotine. I dok ja mirno upisujem “RE”, ne primjećujem da sam zapravo zatvorio prostor za tri pristojna rješenja koja su čekala svoj red.
Tada nastupa kreativni kaos: pokušavam preusmjeriti rješenja, prilagoditi definicije, improvizirati male trikove koji, u idealnom svijetu, nikad ne bi bili potrebni. U praksi, to znači: gubim kontrolu, a mreža me posramljuje.
Najsigurnije rješenje je posegnuti za univerzalnim formulama: rimski broj, nota, veznik, skraćenica. Nije elegantno, nije uzbudljivo, ali to je način da preživim i da ostatak križaljke može disati.
U tih nekoliko kvadrata krije se sav cinizam posla: nitko ih neće hvaliti, ali svi će primijetiti ako nešto ne štima.
1 komentar:
Uf, što je autor izdramatizirao ovaj naš posao. Nikad se neće dogoditi savršena križaljka. Uvijek će se naći neka mana. Bitno je da križaljka ima više vrlina nego mana i da zavređuje biti honorirana. Kakav je honorar dobro je da se i dogodi neka kvalitetnija križaljka.
Objavi komentar